ponedjeljak, 19. studenoga 2018.


»Ljeto za pamćenje« je roman za mlade suvremenog hrvatskog književnika Mire Gavrana. Miro Gavran dobitnik je mnogih književnih nagrada u zemlji i inozemstvu, a knjiga »Ljeto za pamćenje« proglašena je najboljim dječjim romanom u 2015. godini. Hrvatski je kandidat za nagradu Andersen 2016. godine, najznačajniju svjetsku nagradu za dječje stvaralaštvo. Djela su mu prevedena na trideset i osam jezika, a njegove drame i komedije premijerno su igrale širom svijeta.
Priča u romanu počinje idejom glavnog lika da napiše vlastiti roman, ali ga u tome nitko ne podržava. Glavni lik je dvanaestogodišnji dječak Ivo koji živi sa svojom obitelji u Zagrebu. Dječaka je često čuvao djed Luka jer su mu roditelji bili prezaposleni. Odlaskom djeda na proslavu 45. godišnjice mature sve se je promijenilo. Djed je počeo zapostavljati rodbinu i neobično se ponašati. Naime, djed je sreo svoju školsku ljubav i otišao s njom na more. Kako je Ivi završila škola, dobio je tajni zadak. Morao je poći s djedom i špijunirati njega i njegovu prijateljicu koja je doputovala iz Australije. Ivo to nije radio s voljom, ali je promijenio mišljenje kada je upoznao djevojčicu Hanu. Zaljubio se do ušiju u unuku djedove prijateljice. Provodili su vrijeme zajedno i posvuda putovali. Došlo je vrijeme da se djedova prijateljica Elizabeta i njezina unuka Hana vrate u Australiju. Njihov je odlazak rastužio i djeda i Ivu. Mislili su da više nikada neće vidjeti Hanu i njezinu baku. Bližio se djedov rođendan i dobio je elektroničku poštu u kojoj su bile priložene dvije avionske karte za Australiju. Ovdje završava priča i ne saznajemo jesu li djed i unuk otputovali.  
Pisac se služi jednostavnim i laganim rečenicama, nema nepoznatih riječi. Njegovo je pripovijedanje tečno i humoristično, a tema je vrla bliska djeci. Vrlo slikovito opisuje gradove: Zagreb, Varaždin i Zadar. Iz opisa mnogo saznajemo o povijesnim i kulturnim znamenitostima ovih gradova.
Meni se je djelo svidjelo jer u knjizi ima špijuniranja i ljubavi. Rastužilo me  što su Hana i njezina baka Elizabeta morale otići u Australiju, a razveselilo me što su na kraju Ivo i djed dobili avionske karte. Omiljeni lik mi je Hana jer je zanimljiva i draga osoba, a omiljena rečenica: »Elektroničke avionske karte za Australiju, za Perth.« Preporučila bih knjigu svojim prijateljima jer mislim da mogu puno toga naučiti.

Nema komentara:

Objavi komentar