Idealan poklon!
Knjigoljupci
petak, 10. siječnja 2020.
ponedjeljak, 6. svibnja 2019.
»Vezanje
tenisica s jednom nepoznanicom«
Roman za djecu i mlade »Vezanje tenisica s jednom
nepoznanicom« napisala je hrvatska spisateljica Julijana Matanović.
Spisateljica je ovaj roman posvetila Magdaleni, svojoj prvoj čitateljici.
Pripovjedač u ovom romanu je u 1. osobi, no u svakom
poglavlju se izmjenjuje između članova Leonove obitelji. Glavni lik Leon i njegova
baka u govoru se često koriste poštapalicama. Leon se koristi poštapalicom
»ovoga« te često upotrebljava nepotrebno »ja«, dok se njegova baka Sara koristi
poštapalicama »sveta krunice« i »brajko moj«.
Leon je učenik 7. razreda i sve u svemu normalan četrnaestogodišnjak koji još uvijek ne zna vezati tenisice. Priča se djelomično događa u Zagrebu, dok se veći dio radnje odvija na otoku Prviću, kamo je mama Neda Leona poslala u ljetni kamp kreativnog pisanja i govorništva. Radnja romana se zapliće kada Leon pronađe kamen na kojem je Faust Vrančić nacrtao Homo volans.
Nakon velikog otkrića, Leon kamen zadrži za sebe i ne govori nikome osim svom tati Ivanu. Uz pomoć Sanje Pilić, Leon piše priču o svom velikom otkriću koja na kraju pobjeđuje na natjecanju.
Zanimljiva radnja i likovi s kojima se lako poistovjetiti je upravo to što čini ovaj roman toliko interesantnim i vrijednim čitanja.
Leon je učenik 7. razreda i sve u svemu normalan četrnaestogodišnjak koji još uvijek ne zna vezati tenisice. Priča se djelomično događa u Zagrebu, dok se veći dio radnje odvija na otoku Prviću, kamo je mama Neda Leona poslala u ljetni kamp kreativnog pisanja i govorništva. Radnja romana se zapliće kada Leon pronađe kamen na kojem je Faust Vrančić nacrtao Homo volans.
Nakon velikog otkrića, Leon kamen zadrži za sebe i ne govori nikome osim svom tati Ivanu. Uz pomoć Sanje Pilić, Leon piše priču o svom velikom otkriću koja na kraju pobjeđuje na natjecanju.
Zanimljiva radnja i likovi s kojima se lako poistovjetiti je upravo to što čini ovaj roman toliko interesantnim i vrijednim čitanja.
Antonija
Šimunić
četvrtak, 21. veljače 2019.
„Zbog tebe se osjećam kao da sam sva od zlata...”
„Sva radosna mjesta” roman je američke spisateljice
Jennifer Niven. Autorica knjigu
posvećuje Penelopi Niven, svojoj majci, a na pisanje ju je potaknuo traumatičan
događaj koji je proživjela. Knjiga počinje citatom poznatog pisca Ernesta
Hemingwayja: „Svijet svakoga slomi, a poslije brojni ostaju snažni sred
slomljenih mjesta“. Neposredno prije samog čitanja spisateljica pred čitatelja
postavlja izazov. Na praznoj stranici javlja se poruka na kojoj su nacrtani
ptica i cvijet spojeni znakom plus. Da bi došli do rješenja, zadatak nam je
pročitati knjigu.
Priča započinje šestim danom Fincheve budnosti i sto
pedeset četvrtim danom do Violetine mature. Nakon rastave roditelja Finchu se
život promijenio nagore, no upoznaje Violet i njegov život ponovno dobiva
smisao. Stoga on broji dane svoje budnosti. Kod Violet je potpuno suprotno.
Njezin život, nakon prometne nesreće u kojoj joj je poginula sestra, gubi
smisao pa odbrojava dane. Pripovjedači se u knjizi izmjenjuju. Oni su glavni
likovi: Theodore Finch i Violet Markey. Pripovijedaju u prvoj osobi. Radnja u
priči odvija se u Indiani i traje šest mjeseci.
Violet i Finch su tinejdžeri koji pohađaju istu školu i
oboje imaju mnogo problema u životu. Finch pati od teške depresije i želi
umrijeti, no svaki dan pronađe razlog zbog kojeg ostaje budan. Violet ima želju
otići iz Indiane jer vjeruje da će tek tada moći nastaviti sa životom. Glavni
likovi prikazani su u potpunoj suprotnosti. Finch je prikazan kao čudak na uvjetnoj
slobodi kojemu prijeti izbacivanje iz škole, dok je Violet u svemu izvrsna.
Finch i Violet slučajno se sretnu na školskom zvoniku na
kojem jedno drugo spase od skoka. Zbog projekta iz geografije, na kojem rade u
paru, zajedno proživljavaju mnoge pustolovine. Finch uči Violet živjeti, a
Violet ohrabruje Fincha da prihvati samog sebe onakvim kakav jest: duhovit,
neobičan i neustrašiv.
Čitajući knjigu nailazimo na mnoge romantične rečenice od
kojih bih izdvojila jednu: „Zbog tebe se osjećam kao da sam sva od zlata, kao
da tečem”.
Ova knjiga kroz moćnu priču opisuje današnje probleme
tinejdžera. Govori o slučajnom susretu dviju srodnih duša, o njihovim
zajedničkim pustolovinama i velikoj ljubavi.
Čitajući knjigu spoznajemo da svijet nije mjesto kakvim
ga zamišljamo i da se sve događa s razlogom. U današnjem svijetu velik je broj
depresivne djece te mladih, a još veći broj odraslih ljudi koji depresiju ne
smatraju pravim problemom. Ova knjiga svojom pričom o nezamislivoj ljubavi
svakog će potaknuti na razmišljanje i potrebu da pomogne.
Antonija Šimunić
petak, 21. prosinca 2018.
Stjepan Lice: Božić u orahovoj
ljusci
Djevojčica Martina i dječak Gabriel vozili su se u
autu i razgovarali o putu. Gabriel je morao zbog rata otići iz svog sela.
Osjećali smo se tužno što je dječak morao napustiti
svoj dom. Najviše nam se svidio trenutak kada je Gabriel izvukao kutijicu ispod
oraha jer je tada postao sretan. Pomislio je da je kutijica korijenje stabla, a
to ga je podsjetilo na djetinjstvo u rodnom selu.
Preporučili bi ovu pripovijest za čitanje jer likovi
daju primjere lijepog ponašanja.
Dorino
Fabičević, Mateo Jukić i Donatela Medved
Stjepan Lice: Šimunova slama
Šimun, betlehemski prosjak, bezvoljno je udarao na
vrata nekog gospodara. Gospodar je dao Šimunu slamu.
Šimun je nastavio put do špilje. Ondje je čuo muški
i ženski glas. Provirila je jedna bradasta glava. Čovjek je rekao Šimunu kako
njegova žena uskoro treba roditi. Šimun
im je predao slamu i prepustio špilju, a on je otišao van i ubrao malo trave.
Nastavio je hodati…
Čitajući ovu pripovijest poželjeli smo pomoći
ljudima i dati im sve što im je potrebno. Svidjelo nam se što je Šimun pomagao
ljudima.
Pročitate li i vi ovu pripovijest, poželjet ćete
pomagati drugima i činiti dobra djela.
Leo
Šafran i Luka Kosić
Stjepan Lice: Trgovac božićnim
darovima
U predbožićne dane jedan je trgovac prodavao darove:
božićni kruh, božićni napitak, božićnu svjetiljku, božićni ogrtač, božićno
sviralo…
Svakog kupca je zamolio da ne otvara darove. Kupci
ga nisu poslušali.
Nismo očekivale da će kupci otvarati darove prije
Božića. Svidjelo nam se što je jedan kupac ipak poslušao trgovca.
Čitajući ovu poučnu pripovijest naučit ćeš da je
dobro poslušati druge.
Mihaela
Taritaš i Mirjana Žutina
Nada Trgovac: Krumpir i šiba u
čizmi
Jednog tmurnog zimskog poslijepodneva vjetar je
zavijao i zviždao. U trenu je nastala gluha tišina.
Uskoro su se začuli udarci nadžaka. Ukućani su bili
zaposleni, a ni djeca nisu mirovala. Jerko i Dora bili su radišni. Dani su bili
uzbudljivi. Došao je dugoočekivani peti prosinac. Djeca su te večeri tražila da
ih se rano ušuška u tople perine.
Čekali su Krampusa i Nikolaju. Dora se počela
moliti. U neko doba noći u kuću je ušlo stvorenje u bijelom.
Danas djeca slabo poznaju običaje iz svoga kraja, a
ova pripovijest na zanimljiv način opisuje kako se nekada pripremalo za blagdan
Svetog Nikole.
Natalija
Zjačić i Biljana Žutina
Pretplati se na:
Postovi (Atom)